Ako mene pitate, rođendane treba slaviti! I evo, nakon dosta vremena, i jesam!
Jučerašnji, rođendandski dan, značio je završetak 7 Saturnovih ciklusa u mom životu, ciklusa u kojima bivah podvrgnuta građenju, rušenju, poliranju i brušenju… Svaki je ciklus dodavao nove plohe dijamantu mog života i za svaki sam beskrajno zahvalna. Za one teške – jer sam kroz njih rasla, učila i spoznavala; za one koji su pružali predah – jer sam tokom njih odmarala i uživala… do slijedećeg izazova.
7 Saturnovih ciklusa… eto, baš toliko mi je trebalo da stignem do lakoće postojanja. Da se potpuno vratim sebi i da shvatim da je sva sreća u meni. I da od mene zavisi. Da pristanem preuzeti odgovornost za sve što je dio mog iskustva; za svaki lijep i raskošan, kao i svaki iskrivljen i bolan odraz u Ogledalu Života.
Toliko mi je otprilike trebalo da i iskustveno stignem do toga da su svi – ja. I da, kad pričam sa bilo kim, pričam sa sobom. Kad okrivljujem bilo koga, sebe povređujem. I to osjetim odmah, bez odlaganja, u srcu. Kada drugom praštam, praštam i sebi; dajući drugome, sebi dajem. Kada sam prema drugome strpljiva, nježna i uviđajna, tek tada to istinski mogu biti i prema sebi.
Primjećujem da sam danas srećnija, opuštenija i više otvorena životu nego ikad i sjajno je što je tako. Naučila sam da volim sebe, nesavršenu. Naučila da i druge volim bez obzira ne njhovo „nesavršenstvo“, ili baš zbog njega. Jer bezuslovna ljubav jedino i jeste Ljubav. Čista od primjesa očekivanja i zamaskiranog egoizma.
Uviđam da mi za slijedeći ciklus preostaje još ponešto, a ponajviše možda, da učim letjeti: sasvim se prepustiti iskustvima koja donosi život i otpustiti kontrolu. Umno znam da ona i tako nije u mojim rukama, no zaista pustiti kontrolu nije posao uma, to se događa sa drugog mjesta u nama. Kad zaista ugledamo ko smo, prestaje svaki strah, a time i potreba za kontrolom. To je ujedno i moja najveća rođendanska želja: do toga mjesta doploviti, zaveslaj po zaveslaj.
Početak nove godine u kalendaru mog života dočekala sam sa sedam anđela – sedam divnih dušica koje su mi poslane da s njima dijelim iskustva i množim sreću. Neke od osobina koje ih čine onim što jesu su velikodušnost, vedrina, kreativnost, samopouzdanje, skromnost, strpljivost, mudrost… Predivan je to, šarolik i razigran buket prijateljstva! Hvala vam što postojite, drage moje, i što me volite i podržavate, svaka na svoj način i svojim posebnim primjerom!
Hvala svakom od 7 ciklusa, za sve čime me je brusio, sjeckao, oblikovao, gradio, mazio i darivao… Zahvalna na životu i zahvalna životu – čudu nad čudima i učitelju nad učiteljima!
Od srca hvala i svim ostalm dragim dušama na njihovim čestitkama i divnim željama!
Ove stihove mog voljenog Tagore, koji mi danas, sami od sebe, naviru u sjećanje, želim podijeliti sa svima vama:
„Smešeći se pritisni na svoje grudi sve što je nežno, i prosto i blisko…
Neka ti život zaigra lako na krajevima vremena, kao rosa na vrhu lista.
U akordima udaraj na harfi ritam kojim te trenutak dariva.“ 🌺
