Sasvim sigurno, pamtiću sinoćnji događaj u dvorani „Borik“, i ako mene pitate, mora da će ga pamtiti i oni najzaboravniji. Nick Vujičić nam je veče učinio veoma emotivnim. I veoma inspirativnim.
Hvala mu što je opet jednom skrenuo našu pažnju na moć Srca, moć Ljubavi i moć Duha. I što nas je na tako poseban način podsjetio da je ljudski duh pretežniji od tijela, kao što je i tijelo pretežnije od odijela. Hvala mu što služi kao živi dokaz pobjede nad životnim izazovima; što voli sve ljude i podsjeća nas da svi imamo istu vrijednost i da se ta vrijednost ne mjeri materijalnim stvarima.
Hvala mu i što služi kao primjer da osobe s posebnim potrebama ne samo da posebno trebaju našu ljubav, podršku i razumijevanje, već i mogu posebno mnogo da nam daju. Njihovi su životi dodatno otežani, kao i životi onih koji su s njima u bliskim odnosima, ali ta težina nije bez smisla: nije veća samo težina koju nose u životu, već i dubina do koje mogu da stignu u sebi i kroz svoja iskustva. Njima su date mnogo veće šanse za razvoj i rast, za snaženje duha, samo ako ih odluče izabrati umjesto kukanja i ogorčenja. A ponekima od nas, koji te posebne potrebe poznajemo samo posredno, oni bivaju dati kao anđeli, koji će nas uputiti da stignemo dalje i vidimo više nego bez njih, da istinski progledamo očima srca.
Svi znamo našu ljudsku prirodu: redom se lako ulijenimo kad stvari idu „glatko“, ali teškoće nas, samo ako im dozvolimo, majstorski bruse i izgrađuju. Teškoće i izazovi, kad se s njima uhvatimo u koštac, nas nepogrešivo vode do moćnih mjesta u nama do kojih inače ne bismo stigli.
Uspio je Nick da nam izmami suze ganuća dijeleći svoju priču nadljudski hrabro i ljudski toplo, a i široke osmijehe dok se šeretski šalio na vlastiti račun.
Božjom je promišlju poslan i darovan da posluži kao putokaz kako se mogu prevladati izazovi hrabrošću, vjerom, ljubavlju i nadom; kako se stiže do takve slobode u glavi da se može biti stabilan, snažan i miran čak i bez udova; kako se može grliti srcem, bez ruku, i stići diljem svijeta, bez nogu.
Nick je sto posto u pravu. Svako biće zaslužuje da bude voljeno i poštovano i postoji božanski plan za život svakog čovjeka – svako od nas može da živi svoju svrhu. Pitanje je samo ima li petlju da se zaputi duboko u središte sebe kako bi je otkrio i smogne hrabrosti da vjeruje u nju!
Svima nam želim da možemo da slijedimo njegov primjer – ne fokusirati se na ono što nemamo, već biti zahvalni za ono što imamo i upotrijebiti to najbolje što možemo da bismo služili sebi i drugima. Dozvolimo sebi da obasjamo ovaj svijet svojim jedinstvenim svjetlom, koje svako od nas nosi duboko u sebi, bez obzira na stanje tijela, bankovnog računa, odijela… i ostalih trica i kučina!
