Sjećam se kako sam, pre mnogo godina, na tablu za kačenje podsjetnika u mojoj radnoj sobi pričvrstila i jedan citat, kojem više ne pamtim autora. “Ko si ti? Tuga neće prestati dok ne pronađeš odgovor na ovo pitanje”, poručivao je. Bilo je to samo par riječi, ali sam ih, u trenutku kada sam ih pročitala prvi i svaki slijedeći put, osjećala kao isitnu cijelim svojim bićem.
Mnogo je vremena prošlo od kad me “trefila” ta poruka dok me nije pronašao i RAD Byron Katie. I, sasvim iskreno, u to “međuvrijeme” stalo je mnogo patnje i mnogo stresnih misli. Tuga, razočaranje, anksioznost, katkada ljutnja, nalet straha…. Nosila sam se s njima kako sam znala i umjela, čeznući da ih se oslobodim i da moj mir ne bude tako krhak i zavisan od vanjskih okolnosti. Iako bih ponekad intuitivno uspjela da prepoznam o čemu se radi i rastočim niti patnje, nedostajao mi je “sistem” koji bi mi mogao poslužiti u svakoj prilici kad bi me skolile teške misli ili osjećanja.
A onda je RAD neočekivano pokucao na moja vrata i ja sam ga dočekala objeručke – sjećam se da me poznanica koja me je s njim upoznala kasnije pitala kako to da sam “na prvu” prepoznala njegov potencijal… Ne znam, ali jesam. Nešto u meni je već znalo da su svi odgovori u nama. Nešto je u meni bilo spremno da otkrije više o prirodi patnje i da konačno počne sistematski i beskompromisno skidati velove sa “ko sam ja” misterije… zaronila sam u RAD najbolje što sam umjela i prvom prilikom rezervisala mjesto za vikend radionicu Byron Katie u Beču, koja me oduševila. Ovo oduševljenje nastavilo se kroz moju prvu pa zatim drugu Školu za Rad Byron Katie te kroz prisustvovanje mnogim njenim događajima, koji su mi pomagali da ljuštim sloj po sloj ograničavajućih uvjerenja sa sebe i pronalazim sve više jasnoće i zahvalnosti vezano za moje životne situacije. Nije uvijek bilo lako na tom putu preispitivanja, no svaki put je vrijedilo sveg uloženog truda. Nastavljala sam da radim redovno kroz Institut za RAD, prevazilazeći otpor koji bi se javljao, često kad bih bila na pragu novog važnog uvida. Slijedeći korak podrazumijevao je služiti na tzv. Help line, na kojoj bih dežurala u svoje slobodno vrijeme pomažući ljudima iz raznih krajeva svijeta da preispitaju svoje stresne misli. Taj zahtjevan angažman pokazao se, nakon više od stotinu odrađenih sati, kao veoma dragocjeno iskustvo.
I od tad je već prošlo dosta vremena. Danas je RAD moja redovna, dragocjena praksa i jedna od najdražih tehnika koje koristim u radu sa ljudima kao holistički terapeut. Volim ga dijeliti s drugima jer mi je omogućio da postanem svoj vlastiti alhemičar, koji stari metal stresnih misli i bolnih uvjerenja pretače u čisto zlato svjesnosti i slobode. 
I upravo zbog toga ga sa oduševljenjem preporučujem svim ljudima otvorenog uma. Želiš saznati kako? Rado ću pomoći i Tebi da učiniš isto, jer svako to može. RAD je zapanjujuće jednostavna i savršeno efikasna metoda koja je pristupačna ljudima svih uzrasta i “miljea” jer ne zahtijeva ništa do spremnosti da otvorimo um. 
Radujem se da se javiš, jer znam da što nas više radi RAD, sve manje mjesta ostaje za patnju u svijetu. Lijepo to kaže Byron Katie – tvoja sreća zavisi od tebe, od koga bi drugog?
#radbyronkatie #theworkofbyronkatie #hcananda #tarasnjezanadjokic
